O B A V I J E S T

Izlet u malo mjesto Grabovnicu pokraj Čazme, na imanje obitelji Salaj, ostat će u trajnoj uspomeni, jer
se tamo ulazi u sferu iracionalnog, romantičnog, pa čak i bajkovitog za svakog posjetitelja, kao da smo
se vratili u djetinjstvo u maglu nemogućih priča. Ako malo parafraziramo izreku „Vidjeti Napulj i
umrijeti“, onda se posjet ovoj romantičnoj bajci može donekle usporediti s ovom izrekom.

Izlet je ujedno bio prilika za ponovni susret dragih prijatelja, jer od proteklog susreta prošlo je više od
pola godine, pa je dio puta od Varaždina do Zagreba prošao u veselju i pjesmi. Prolazeći od Ivanić
Grada prema Čazmi, imali smo prilike vidjeti meni dobro poznate naftne bušotine i postrojenja, a
navrla su i sjećanja na moje mlade dane kada sam radio na terenu i kada smo vršili istraživanja i
puštali u proizvodnju naftne bušotine. Lijepo je bilo ponovno prolaziti kroz poznata romantična sela s
drvenim kućicama na obroncima Moslavačke Gore.

Približavajući se gradiću Čazmi, još izdaleka upada u oči crkva Sv. Marije Magdalene s dva zvonika. To
je najveća romanička crkva u sjevernoj Hrvatskoj, a 1232. godine osnovan je poseban kaptol (locus
credibilis). Sve do prodora Osmanlija imala je tu funkciju, da bi kasnije bila premještena u Zagreb.
Iz Čazme do Grabovnice stigli smo vrlo brzo, a imanje je došlo do punog sjaja tek nakon sat vremena
kad se spustio mrak, te kad su se počela paliti svjetla. Tada se mogla doživjeti prava čarolija imanja
Salaj, koja privlači brojne posjetitelje, zbog čega smo i mi došli.

Fantastična preobrazba započela je paljenjem tisuća i tisuća raznobojnih lampica, a prvo što čovjeku
padne na pamet je rečenica „I bi svjetlo“. Pred očima nam se otvaraju likovi iz bajki i fantastičnih
priča i filmova za djecu. Iako ih je nemoguće sve nabrojati, prisjećam se lika Djeda Božićnjaka, hobita,
različitih životinja, romantičnih jezera u bajkovitom okruženju. Među posjetiteljima je bilo mnogo
djece različite dobi, od najmanjih u dječjim kolicima, pa sve do onih skoro odrasle dobi, a lijepo je bilo
pomisliti kako će im taj posjet ostati lijepa i trajna uspomena iz djetinjstva.

Na posebnom mjestu obitelj Salaj podigla je sebi spomenik tako da je glava obitelji na konju u
prirodnoj veličini, a gospođa sjedi na klupici ispred njega, sve u maniri kvazi naive s prigodnim
tekstom o povratku u rodni kraj nakon rada u inozemstvu.

Također valja spomenuti da je instalirana i božićna štalica s djetetom Kristom, Marijom i Josipom, te
pohodom triju kraljeva: Baltazar, Melkior i Gašpar, koji su na poklon donijeli smirnu, zlato i tamjan.
Kraljevi su pratili betlehemsku zvijezdu koja se ustalila iznad štalice, mjesta gdje se rodio Krist, o
čemu piše u Bibliji, a i znanstveno je dokazano.

U podnožju brda napravljen je Kristov grob kome se prilazi preko 30-ak stepenica, a prikazuje Sv.
Josipa iz Arimateje koji je od Pilata zatražio Kristovo tijelo kako bi ga s pomastima i počastima položio
u novi grob. Oplakivahu ga majka Marija i žene jeruzalemske koje su ga pratile ne križnom putu, dok
ih je on tješio neka se ne brinu za njega već za svoju djecu. Uskrsnuo je treći dan i pokazao se svojim
učenicima, kao što je i poznato iz Biblije.

Obitelj Salaj je u ovu bajku uložila puno truda i financijskih sredstava, a nisu zaboravili ni na prigodne
poklone za uspomenu, kao i na restorane za okrjepu posjetitelja, kud smo se uputili i mi na večeru,
nakon višesatnog obilaska. Večerali smo u lijepo uređenom objektu znakovitog naziva „Zmajevo
gnijezdo“, a nakon večere uputili smo se svojim kućama uz pjesmu i dobro raspoloženje. Na kraju
smo jedni drugima poželjeli još mnogo ovakvih susreta (druženja i izleta), te smo se prijateljski
oprostili do skorog viđenja.

Varaždin, 16.01.2020.

Dinko Tomić

Svaki izlet, sastanak i druženje uvijek je ugodan ako se nađete sa starim prijateljima, s kojima ste prošli težak period u životu, nakon kojeg je uslijedilo ozdravljenje, pa je tako i nama ovaj izlet u Podravinu-Ludbreg („centrum mundi“- kako su ga nazivali Rimljani u 1.stoljeću), prošao u lijepom druženju i razgovoru, te ostao u sjećanju. Ludbreg su osnovali Rimljani u 1.stoljeću davši mu ime Iovia-Botivo, premda se u legendama spominje plemić Lodbring oko 1100.godine, te princeza Lubdreg o čijoj zanimljivoj ali tragičnoj sudbini piše i na panou u blizini koncentričnih krugova u „centru svijeta“, koji označavaju pojedine udaljenosti u svijetu. Po toj princezi Ludbreg je i dobio ime.

Na suprotnom kraju Zemaljske kugle nalazi se vulkanski otočić Antipod blizu Novog Zelanda, kao rezultat bijesa navedene princeze Lubdreg, ali sve je to legenda i plod mašte. Ludbreg je poznat i po dvorcu Batthyany (hrvatski Baćani), zbog čuda koje se dogodilo 1411.godine kad se za vrijeme euharistije, zbog sumnje svećenika, u kaležu umjesto vina pojavila prava krv Kristova. Tek na samrtnoj postelji svećenik je priznao braći svećenicima što se zapravo dogodilo tog dana. O tome čudu i štovanju Predragocjene Krvi Kristove postoje brojni zapisi, a Papa Leon X je 1512.godine bulom dopustio štovanje te relikvije. Imali smo čast i zadovoljstvo vidjeti kapelicu u dvorcu Baćani gdje je izložen originalni prijevod te bule.

Posjetili smo i župnu crkvu presvetog Trojstva i vidjeli ampulicu koja čuva relikviju Predragocjene Krvi Kristove u vidu zlatne pokaznice . Svi smo osjetili vidljiv znak Božje prisutnosti, kao dokaz da je svetište u Ludbregu jedinstveno i štovano u cijelom kršćanskom svijetu. Papa Julije II želio je vidjeti tu relikviju i ona je otpremljena u Rim, a njegov nasljednik Leon X u svečanoj procesiji nosio ju je Rimom, a zatim ju je zajedno sa već spomenutom bulom vratio u Ludbreg, te od tada (1512.godine) počinje njezino štovanje i poticanje pobožnosti. Zbog strašne kuge koja je vladala u našim krajevima, umrlo je oko 4500 ljudi, pa je Hrvatski sabor 1739.godine .u Varaždinu donio odluku o izgradnji zavjetne kapele u Ludbregu, ali zbog raznih razloga to je palo u zaborav, a kuga je prestala. Tek 1939.godine u Ludbregu je održana svečanost kako bi se ispunili zavjeti i kako bi se kapelica napokon izgradila, a pokroviteljstvo je preuzeo kardinal Alojzije Stepinac. Napravljen je i nacrt, međutim, zbog početka II.svj.rata, te zbog ratnih okolnosti, kapelica opet nije napravljena. Konačno, promjenom vlasti 1990.godine, na inicijativu ludbreškog župnika Josipa Đurkana i kardinala Franje Kuharića dogovoreno je da će se na zemljištu na desnoj obali rijeke Bednje izgraditi dugo očekivana kapelica. Kamen temeljac položen je 4.rujna 1993.godine, točno 234 godine nakon zavjeta Hrvatskog sabora, te je počela izgradnja kapelice i križnog puta, a radovi su završeni 3.rujna 1995.godine. Na ovom izletu nažalost nismo obišli tu lokaciju, ali ostali smo u nadi da ćemo je obići na nekom od naših sljedećih izleta.

Nakon Ludbrega, putovanje smo nastavili prema Velikom Bukovcu, gdje smo obišli prekrasnu crkvu sv. Franje Asiškog iz 1822.godine, koju su izgradili članovi obitelji Drašković, te kapelicu s grobnicom Draškovićevih. U crkvi se nalaze prekrasne orgulje na kojima je gđa Požgaj (vlasnica OPG-a koji su bili naši domaćini) izvela nekoliko lijepih crkvenih pjesama, a mi smo se pridružili pjesmom, te smo ju na kraju nagradili pljeskom. Na lijepo uređenom OPG-u ugostili su nas članovi obitelji Požgaj, gdje se osim restorana nalazi i igralište za djecu, razne domaće životinje, jezerce i ostale prirodne ljepote, a uživali smo i u ukusnom objedu.

Nakon što smo se oprostili s našim domaćinima i zahvalili im, krenuli smo svojim kućama, okrijepljeni tjelesno i duhovno, zaželjevši još puno ovakvih susreta i druženja.

U Varaždinu, 18.06.2019.
Dinko Tomić

Kao što je u naslovu navedeno, godišnja izvještajna skupština održana je 22.02.2019. godine u velikoj dvorani bolnice Klenovnik s dnevnim redom navedenim u pozivnici, a bilo je nazočno oko 30-tak članova udruge.

Po prvoj točci dnevnog reda "Nepoznati Lipljin" predavanje su održale dipl. med. sestra Marijeta Fištrek i sestra Ines Osterman, u Power Pointu, prikazavši životopis poznatog glumca i njegove obitelji od najranijeg djetinjstva, školovanja, rada u kazalištu i na filmu, pa do na žalost zadnjih dana života u bolnici Klenovnik.
Kao što je poznato, zadnja predstava koju je odigrao g. Lipljin u HNK Varaždin je predstava "Kaj sad", te je njemu u spomen i naša udruga u dogovoru s njegovom suprugom Ninom dobila to ime.
Sada ne bih ulazio u detalje o osnivanju udruge, jer je o tome već bilo riječi, a posebno povodom 10 godina postojanje udruge koja je osnovana 10.07.2008. god o čemu sam pisao u članku od 27.07.2018. god. navodeći osnivače te ciljeve i svrhu udruge.
U svom predavanju "Nepoznati Lipljin" med. sestra Marijeta Fištrek, uz puno truda, detaljno je i slikovito prikazala životni i bračni put g. Lipljina i njegove supruge, te njihova putovanja po svijetu kao i profesionalni i društveni život.

Nakon predavanja skupština je nastavila rad prema točkama dnevnog reda uz pozdravne govore gostiju, te uz izvještaj predsjednice udruge doktorice Dijane Ječmenice. Prezentiran je i financijski izvještaj za 2018. godinu, kao i plan i program rada za 2019. godinu.

Poslije toga, tamburaši Varaždinske glazbene udruge pod vodstvom dirigenta Damira Mumleka izveli su čitav niz poznatih melodija iz operetnih i muzičkih djela raznih autora, i sve nas je oduševilo to umijeće mladih ljudi da tako kvalitetno, nadahnuto i besprijekorno izvedu zahtjevne melodije. Na kraju su izveli splet naših poznatih domaćih melodija, a mi smo ih podržali pjesmom i pljeskom i stvarno im iskreno i puno hvala.

Hvala našim domaćinima na odličnoj organizaciji ovog susreta, a nama je drago da smo se sreli s dragim ljudima; liječnicima, medicinskim sestrama kao i s prijateljima sada već zdravim ljudima.

U Varaždinu, 27.03.2019. god.

Dinko Tomić