Welcome to the Frontpage
In memoriam dr. Ivan Juričevski (07.03.1948 – 17.02.2022.) PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Friday, 25 February 2022 15:50

U rano jutarnjim satima 17. veljače 2022. godine napustio nas je naš dragi kolega pulmolog dr. Ivan Juričevski.

Rođen je u Vulišincu, kod Lepoglave, dana 7.03.1948. godine. Osnovnu  školu završio je u Lepoglavi, a gimnaziju u Varaždinu. Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine. Započeo liječnički staž u Domu Zdravlja Murska Sobota u Sloveniji, te položio stručni ispit u Ljubljani 1975. godine. Nakon staža radio je kraće vrijeme u DZ Ivanec, a od 1976. godine počinje raditi u Bolnici Klenovnik gdje je završio specijalizaciju iz pneumoftiziologije 1980.godine. Nakon specijalizacije radi na odjelu do 1984., a potom odlazi na godinu dana na rad u pulmološku ambulantu u Čakovcu. Po povratku iz Čakovca radi u Klenovniku do umirovljenja 2015. godine.

U Bolnici Klenovnik na više odjela je obavljao više funkcija (voditelj odjela  Intenzivne njege, odjela za TBC , voditelj odjela za dijagnostiku i polikliniku, a  kraće vrijeme 1992. godine bio i ravnatelj Bolnice).

Bio je član HLZ, HPD i ERS-a. Cijeli radni vijek se educirao i pratio spoznaje  moderne pulmologije te ih uvodio u svoju kliničku praksu te na taj način poticao, sve nas, mlađe kolege da idemo njegovim stopama.

U sklopu trajne edukacije završio je Postdiplomski tečaj Torakalne radiologije 1993. godine, Postdiplomski tečaj UZV abdomena 1995. godine, tečaj i praktičnu radionicu bronhologije na Klinici Golnik u Sloveniji 2002. Godine. Kao liječnik pulmolog bio je savjestan i brižan prema svakom bolesniku te su ga bolesnici cijenili i poštivali i kao čovjeka i kao vrsnog specijalistu. Među nama,   mlađim kolegama, bio je također jako cijenjen, pristupačan i uvijek spreman pomoći u rješavanju i najzahtjevnijih dijagnostičkih izazova. Mnogi mladi  pulmolozi svoje prve vještine bronhoskopije, učili su pod njegovim nadzorom. Bio je iznimno draga i jednostavna osoba, uvijek spreman na šalu često puta i na svoj račun.

Zajednički smo aktivno sudjelovali na mnogim stručnim skupovima  pulmološkog društva te stručnim radovima prezentirali iskustva i rezultate rada s  plućnim bolesnicima u našoj bolnici .

Bio je ljubitelj prirode i svoje rodne zemlje koju nije zapustio ni nakon smrti roditelja. Svaki slobodni trenutak uvijek je provodio u svom Vulišincu. A kako se približavala mirovina, uređivao je plantažu lješnjaka te uživao u svojim lješnjacima zadnjih 10 tak godina.

Bio je radno aktivan i nakon mirovine, radio u pulmološkoj ambulanti u Bjelovaru 1x tjedno, a u Klenovniku također na pola radnog  vremena sve do 9 mjeseca prošle godine.

Nažalost, iznenadna i teška virusna COVID-19 infekcija zadesila je i njega uz tešku upalu pluća, te je svega, tri tjedna prije 74 godine života, izgubio zadnju životnu bitku sa teškom bolešću.

U skladnom braku s pokojnom Marijom-Macom imao je troje djece Filipa, Ivančicu i Petra .

Prerani odlazak našeg dragog Jure teško nam je prihvatiti i ispunjava nas tugom, posebno sada kada je htio proživjeti svoje umirovljeničke dane na svojoj rodnoj grudi, među svojim lješnjacima, sa svojom obitelji i svojim unukama Stelom i Asjom.

Ponosni  smo što smo ga poznavali, što je svoju vedrinu i pozitivni životni stav  prenosio na sve kolege s kojima je radio.

Neka Bog podari hrabrost njegovoj obitelji da prihvati gubitak i spoznaju da će vrijeme otupiti oštricu boli, ali neće popuniti prazninu njegova odlaska.

Neka mu je laka hrvatska gruda koju je toliko volio, neka mu je slava i hvala za sve što je učinio.

 

Vilim Kolarić, dr. med.

subspec. Pulmolog

Last Updated on Friday, 25 February 2022 15:56
 
Oproštaj od Gojka Ćordaša PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Friday, 25 February 2022 15:47

Poštovana obitelji, poštovana gospođo Neda, poštovani gospodin Predrag, poštovani prijatelji dragog nam Gojka!

 

Danas smo ovdje da iskažemo svoju bol i tugu zbog gubitka, ali i da odamo počast našem prijatelju Gojku.

Gojko Ćordaš bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik „Udruge oboljelih i liječenih od karcinoma pluća „KAJ SAD?“ koja je osnovana 2008.godine.

I sam suočen s teškom dijagnozom karcinoma, nije pokleknuo, već je bolest stoički prihvatio i bitku dobio. Dužnost predsjednika Udruge obavljao je časno punih 10 godina, a nakon toga ostao Počasni predsjednik i aktivni suradnik Udruge. Uvijek je bio vedrog duha, misleći na dobro. Bio je primjer za poštenje, skromnost i odanost, uvijek na usluzi Udruzi.

Nažalost, ovu bitku nije dobio.

Tu smo da mu kažemo da njegovo djelo nije bilo malo, da mu kažemo veliko hvala.

 

U ime svih bolesnika liječenih od karcinoma pluća i članova Udruge „Kaj sad?“ i u svoje osobno ime izražavam sućut svim članovima obitelji, prijateljima i poštovateljima.

 

Neka je vječna hvala i slava našem Gojku.

Želimo mu mir i spokoj koji je čestito zaslužio.

Last Updated on Friday, 25 February 2022 15:57
 
Udruga „Kaj sad?“ aktivna i u pandemiji PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Sunday, 18 April 2021 18:53

Svjetska pandemija Covid 19 zakočila ja gotovo sve aktivnosti: gospodarske, zdravstvene, humanitarne, sportske, društvene i ostale, osim naše Udruge „Kaj sad?“ koja ne posustaje i ne miri se sa sadašnjim stanjem.

 

Cijepljenje 16.04.2021.


Naša Udruga aktivno se uključila 16.04.2021. u akciju cijepljenja protiv korona virusa u sportskoj dvorani Gospodarske škole u Varaždinu.

U akciji su sudjelovali medicinsko osoblje bolnice Klenovnik: liječnici, medicinske sestre, tehničari i ostali, što je vidljivo iz priloženih fotografija.

Pfizer cjepivom cijepljeno je oko 2000 ljudi, prvenstveno osobe starije od 65 godina, a i ostali. Važno je napomenuti da su u akciji cijepljenja sudjelovali i zaposlenici Zavoda za javno zdravstvo, studenti Sveučilišta Sjever, volonteri Crvenog križa te liječnici Opće bolnice Varaždin i hitne medicinske pomoći, a asistirali su i djelatnici Gospodarske škole. Sav taj posao obavljen je uredno i u produženom radnom vremenu, sa puno znanja, volje i bez dodatnih troškova. Iako je bio veliki pritisak ljudi što je i razumljivo s obzirom na publicitet koji se pandemiji daje  u sredstvima javnog informiranja, ni jedna osoba starija od  65 godina nije bila odbijena.

 

Cijepljenje 16.04.2021.


Ovom akcijom nije završena aktivnost Udruge „Kaj sad?“ jer već 22.4.2021. u Ivancu počinje isto takva akcija cijepljenja gdje će Udruga sudjelovati s jednakim entuzijazmom za pomoć ljudima u potrebi, kao što uvijek i djeluje.
Sve ovo i još puno toga dobroga Udruga daje ljudima: predavanja, pomoć bolesnicima u teškoj situaciji, uređenje okoliša bolnice, izleti, a ponajviše topla ljudska riječ utjehe i razumijevanja što život čini ljepšim.
Na kraju veliko HVALA svim sudionicima ovih akcija, koji su pokazali ljudsku toplinu i požrtvovnost onda kada je to najpotrebnije, a Udruzi želim i dalje puno ovakvih aktivnosti kad god će to biti potrebno.

Dinko Tomić, Varaždin, 17.04.2021.

 
Obavijest PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Thursday, 19 March 2020 06:13

 

O B A V I J E S T

 
Zbog novonastale situacije sa pandemijom Corona virusa, odgađa se  
 
Godišnja skupština Udruge , do daljnjega.
 
O novom terminu, članstvo će biti obavješteno na vrijeme.
 
 
Predsjednica  Udruge Dr.med.
 Dijana Ječmenica
 
SALAJ LAND – BOŽIĆNA BAJKA PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Wednesday, 22 January 2020 16:31

Izlet u malo mjesto Grabovnicu pokraj Čazme, na imanje obitelji Salaj, ostat će u trajnoj uspomeni, jer
se tamo ulazi u sferu iracionalnog, romantičnog, pa čak i bajkovitog za svakog posjetitelja, kao da smo
se vratili u djetinjstvo u maglu nemogućih priča. Ako malo parafraziramo izreku „Vidjeti Napulj i
umrijeti“, onda se posjet ovoj romantičnoj bajci može donekle usporediti s ovom izrekom.

Izlet je ujedno bio prilika za ponovni susret dragih prijatelja, jer od proteklog susreta prošlo je više od
pola godine, pa je dio puta od Varaždina do Zagreba prošao u veselju i pjesmi. Prolazeći od Ivanić
Grada prema Čazmi, imali smo prilike vidjeti meni dobro poznate naftne bušotine i postrojenja, a
navrla su i sjećanja na moje mlade dane kada sam radio na terenu i kada smo vršili istraživanja i
puštali u proizvodnju naftne bušotine. Lijepo je bilo ponovno prolaziti kroz poznata romantična sela s
drvenim kućicama na obroncima Moslavačke Gore.

Približavajući se gradiću Čazmi, još izdaleka upada u oči crkva Sv. Marije Magdalene s dva zvonika. To
je najveća romanička crkva u sjevernoj Hrvatskoj, a 1232. godine osnovan je poseban kaptol (locus
credibilis). Sve do prodora Osmanlija imala je tu funkciju, da bi kasnije bila premještena u Zagreb.
Iz Čazme do Grabovnice stigli smo vrlo brzo, a imanje je došlo do punog sjaja tek nakon sat vremena
kad se spustio mrak, te kad su se počela paliti svjetla. Tada se mogla doživjeti prava čarolija imanja
Salaj, koja privlači brojne posjetitelje, zbog čega smo i mi došli.

Fantastična preobrazba započela je paljenjem tisuća i tisuća raznobojnih lampica, a prvo što čovjeku
padne na pamet je rečenica „I bi svjetlo“. Pred očima nam se otvaraju likovi iz bajki i fantastičnih
priča i filmova za djecu. Iako ih je nemoguće sve nabrojati, prisjećam se lika Djeda Božićnjaka, hobita,
različitih životinja, romantičnih jezera u bajkovitom okruženju. Među posjetiteljima je bilo mnogo
djece različite dobi, od najmanjih u dječjim kolicima, pa sve do onih skoro odrasle dobi, a lijepo je bilo
pomisliti kako će im taj posjet ostati lijepa i trajna uspomena iz djetinjstva.

Na posebnom mjestu obitelj Salaj podigla je sebi spomenik tako da je glava obitelji na konju u
prirodnoj veličini, a gospođa sjedi na klupici ispred njega, sve u maniri kvazi naive s prigodnim
tekstom o povratku u rodni kraj nakon rada u inozemstvu.

Također valja spomenuti da je instalirana i božićna štalica s djetetom Kristom, Marijom i Josipom, te
pohodom triju kraljeva: Baltazar, Melkior i Gašpar, koji su na poklon donijeli smirnu, zlato i tamjan.
Kraljevi su pratili betlehemsku zvijezdu koja se ustalila iznad štalice, mjesta gdje se rodio Krist, o
čemu piše u Bibliji, a i znanstveno je dokazano.

U podnožju brda napravljen je Kristov grob kome se prilazi preko 30-ak stepenica, a prikazuje Sv.
Josipa iz Arimateje koji je od Pilata zatražio Kristovo tijelo kako bi ga s pomastima i počastima položio
u novi grob. Oplakivahu ga majka Marija i žene jeruzalemske koje su ga pratile ne križnom putu, dok
ih je on tješio neka se ne brinu za njega već za svoju djecu. Uskrsnuo je treći dan i pokazao se svojim
učenicima, kao što je i poznato iz Biblije.

Obitelj Salaj je u ovu bajku uložila puno truda i financijskih sredstava, a nisu zaboravili ni na prigodne
poklone za uspomenu, kao i na restorane za okrjepu posjetitelja, kud smo se uputili i mi na večeru,
nakon višesatnog obilaska. Večerali smo u lijepo uređenom objektu znakovitog naziva „Zmajevo
gnijezdo“, a nakon večere uputili smo se svojim kućama uz pjesmu i dobro raspoloženje. Na kraju
smo jedni drugima poželjeli još mnogo ovakvih susreta (druženja i izleta), te smo se prijateljski
oprostili do skorog viđenja.

Varaždin, 16.01.2020.

Dinko Tomić

Last Updated on Wednesday, 22 January 2020 16:36
 
Izlet Ludbreg - Veliki Bukovec PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Friday, 21 June 2019 20:34


Svaki izlet, sastanak i druženje uvijek je ugodan ako se nađete sa starim prijateljima, s kojima ste prošli težak period u životu, nakon kojeg je uslijedilo ozdravljenje, pa je tako i nama ovaj izlet u Podravinu-Ludbreg („centrum mundi“- kako su ga nazivali Rimljani u 1.stoljeću), prošao u lijepom druženju i razgovoru, te ostao u sjećanju. Ludbreg su osnovali Rimljani u 1.stoljeću davši mu ime Iovia-Botivo, premda se u legendama spominje plemić Lodbring oko 1100.godine, te princeza Lubdreg o čijoj zanimljivoj ali tragičnoj sudbini piše i na panou u blizini koncentričnih krugova u „centru svijeta“, koji označavaju pojedine udaljenosti u svijetu. Po toj princezi Ludbreg je i dobio ime.


Na suprotnom kraju Zemaljske kugle nalazi se vulkanski otočić Antipod blizu Novog Zelanda, kao rezultat bijesa navedene princeze Lubdreg, ali sve je to legenda i plod mašte. Ludbreg je poznat i po dvorcu Batthyany (hrvatski Baćani), zbog čuda koje se dogodilo 1411.godine kad se za vrijeme euharistije, zbog sumnje svećenika, u kaležu umjesto vina pojavila prava krv Kristova. Tek na samrtnoj postelji svećenik je priznao braći svećenicima što se zapravo dogodilo tog dana. O tome čudu i štovanju Predragocjene Krvi Kristove postoje brojni zapisi, a Papa Leon X je 1512.godine bulom dopustio štovanje te relikvije. Imali smo čast i zadovoljstvo vidjeti kapelicu u dvorcu Baćani gdje je izložen originalni prijevod te bule.


Posjetili smo i župnu crkvu presvetog Trojstva i vidjeli ampulicu koja čuva relikviju Predragocjene Krvi Kristove u vidu zlatne pokaznice . Svi smo osjetili vidljiv znak Božje prisutnosti, kao dokaz da je svetište u Ludbregu jedinstveno i štovano u cijelom kršćanskom svijetu. Papa Julije II želio je vidjeti tu relikviju i ona je otpremljena u Rim, a njegov nasljednik Leon X u svečanoj procesiji nosio ju je Rimom, a zatim ju je zajedno sa već spomenutom bulom vratio u Ludbreg, te od tada (1512.godine) počinje njezino štovanje i poticanje pobožnosti. Zbog strašne kuge koja je vladala u našim krajevima, umrlo je oko 4500 ljudi, pa je Hrvatski sabor 1739.godine .u Varaždinu donio odluku o izgradnji zavjetne kapele u Ludbregu, ali zbog raznih razloga to je palo u zaborav, a kuga je prestala. Tek 1939.godine u Ludbregu je održana svečanost kako bi se ispunili zavjeti i kako bi se kapelica napokon izgradila, a pokroviteljstvo je preuzeo kardinal Alojzije Stepinac. Napravljen je i nacrt, međutim, zbog početka II.svj.rata, te zbog ratnih okolnosti, kapelica opet nije napravljena. Konačno, promjenom vlasti 1990.godine, na inicijativu ludbreškog župnika Josipa Đurkana i kardinala Franje Kuharića dogovoreno je da će se na zemljištu na desnoj obali rijeke Bednje izgraditi dugo očekivana kapelica. Kamen temeljac položen je 4.rujna 1993.godine, točno 234 godine nakon zavjeta Hrvatskog sabora, te je počela izgradnja kapelice i križnog puta, a radovi su završeni 3.rujna 1995.godine. Na ovom izletu nažalost nismo obišli tu lokaciju, ali ostali smo u nadi da ćemo je obići na nekom od naših sljedećih izleta.


Nakon Ludbrega, putovanje smo nastavili prema Velikom Bukovcu, gdje smo obišli prekrasnu crkvu sv. Franje Asiškog iz 1822.godine, koju su izgradili članovi obitelji Drašković, te kapelicu s grobnicom Draškovićevih. U crkvi se nalaze prekrasne orgulje na kojima je gđa Požgaj (vlasnica OPG-a koji su bili naši domaćini) izvela nekoliko lijepih crkvenih pjesama, a mi smo se pridružili pjesmom, te smo ju na kraju nagradili pljeskom. Na lijepo uređenom OPG-u ugostili su nas članovi obitelji Požgaj, gdje se osim restorana nalazi i igralište za djecu, razne domaće životinje, jezerce i ostale prirodne ljepote, a uživali smo i u ukusnom objedu.


Nakon što smo se oprostili s našim domaćinima i zahvalili im, krenuli smo svojim kućama, okrijepljeni tjelesno i duhovno, zaželjevši još puno ovakvih susreta i druženja.


U Varaždinu, 18.06.2019.
Dinko Tomić

 
Godišnja izvještajna skupština udruge "Kaj sad" PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Saturday, 30 March 2019 06:42

Kao što je u naslovu navedeno, godišnja izvještajna skupština održana je 22.02.2019. godine u velikoj dvorani bolnice Klenovnik s dnevnim redom navedenim u pozivnici, a bilo je nazočno oko 30-tak članova udruge.


Po prvoj točci dnevnog reda "Nepoznati Lipljin" predavanje su održale dipl. med. sestra Marijeta Fištrek i sestra Ines Osterman, u Power Pointu, prikazavši životopis poznatog glumca i njegove obitelji od najranijeg djetinjstva, školovanja, rada u kazalištu i na filmu, pa do na žalost zadnjih dana života u bolnici Klenovnik.
Kao što je poznato, zadnja predstava koju je odigrao g. Lipljin u HNK Varaždin je predstava "Kaj sad", te je njemu u spomen i naša udruga u dogovoru s njegovom suprugom Ninom dobila to ime.
Sada ne bih ulazio u detalje o osnivanju udruge, jer je o tome već bilo riječi, a posebno povodom 10 godina postojanje udruge koja je osnovana 10.07.2008. god o čemu sam pisao u članku od 27.07.2018. god. navodeći osnivače te ciljeve i svrhu udruge.
U svom predavanju "Nepoznati Lipljin" med. sestra Marijeta Fištrek, uz puno truda, detaljno je i slikovito prikazala životni i bračni put g. Lipljina i njegove supruge, te njihova putovanja po svijetu kao i profesionalni i društveni život.


Nakon predavanja skupština je nastavila rad prema točkama dnevnog reda uz pozdravne govore gostiju, te uz izvještaj predsjednice udruge doktorice Dijane Ječmenice. Prezentiran je i financijski izvještaj za 2018. godinu, kao i plan i program rada za 2019. godinu.

Poslije toga, tamburaši Varaždinske glazbene udruge pod vodstvom dirigenta Damira Mumleka izveli su čitav niz poznatih melodija iz operetnih i muzičkih djela raznih autora, i sve nas je oduševilo to umijeće mladih ljudi da tako kvalitetno, nadahnuto i besprijekorno izvedu zahtjevne melodije. Na kraju su izveli splet naših poznatih domaćih melodija, a mi smo ih podržali pjesmom i pljeskom i stvarno im iskreno i puno hvala.


Hvala našim domaćinima na odličnoj organizaciji ovog susreta, a nama je drago da smo se sreli s dragim ljudima; liječnicima, medicinskim sestrama kao i s prijateljima sada već zdravim ljudima.

U Varaždinu, 27.03.2019. god.

Dinko Tomić

Last Updated on Saturday, 30 March 2019 06:48
 
« StartPrev12345678910NextEnd »

Page 1 of 13